Ljubavlju služiti kako nas uči Dobri Pastir: kamp za dječake u Maloj Subotici

Doista vi ste, braćo, na slobodu pozvani! Samo neka ta sloboda ne bude izlikom tijelu, nego – ljubavlju služite jedni drugima. (Gal 5, 13)

Na 44. kampu za dječake od devet do četrnaest godina, koji je naša zajednica organizirala tijekom vikenda u prelijepom i mirnom schönstattskom svetištu u Maloj Subotici od 24. do 26. travnja 2026. godine, bilo je vrlo radosno i razigrano. Radost je bila još veća jer su dječaci od samoga početka kampa bili spremni pomoći jedni drugima i voditeljima kampa – odnijeti putne torbe, složiti oltar, napuhati madrace za spavanje, oraspoložiti okupljene dobrom i primjerenom šalom te podijeliti tanjure i vilice kako bismo za večeru pojeli ukusan međimurski specijalitet, Anitine trgance.

Budući da je kamp bio i u Nedjelju Dobroga Pastira (4. uskrsna nedjelja), dvadesetak dječaka iz Čakovca, Križevaca, Zagreba i Osijeka učilo je teoretski i praktično kako služiti kod oltara, na svetoj misi kao ministrant, ali i kako služiti drugima u svojim obiteljima i u svojoj zajednici. O povijesti svećenstva i ministriranja govorio je voditelj Jakov, a voditelj Ivan demonstrirao je što ministranti trebaju pripremiti za svetu misu i objasnio je dječacima na konkretnim primjerima što je njihova zadaća kao ministranata. Kamperima se najviše usjeklo u pamćenje da moraju štititi svećenika. Većina ih je ministrirala, a neki su rekli da se boje ministrirati iz straha da što ne pogriješe pa smo takve strahove pokušali otkloniti. Spomenimo i da su na svim svetim misama, pa i u nedjelju u župnoj crkvi rođenja Blažene Djevice Marije u Maloj Subotici, ministrirali dječaci koji su sudjelovali na kampu. Zato smo u skladu s temom nastojali na pekačima ispeći hostije, kako se to nekada radilo u vatri, kojima bismo se pričestili na svetoj misi, a na staklenim bočicama, koje smo kasnije napunili blagoslovljenom vodom, dječaci su bojama iznimno precizno crtali kršćanske simbole – ribu, IHS, Alfa i Omega, Chi-Ro, jeruzalemski križ, krunicu, Marijin monogram, TT-logotip. Na svetim misama molili smo i za duhovna zvanja jer se nikada ne zna koga će Gospodar, možda baš neke dječake s kampa, izabrati i pozvati u svoju žetvu, na ribarenje, na put nove evangelizacije, bilo kao svećenike, bilo kao laike.

Molili smo da budemo zaista otvoreni Božjim poticajima i pozivima, da osluškujemo srcem ono što nam govori te da uvijek postupamo onako kako nam Gospodin kaže, da vršimo njegovu svetu volju.

Stoga radost na kampu nije proizlazila samo zbog novih rekvizita za igre koje su dječacima posebno drage poput beskontaktnoga ragbija, nogometa, igre skidanja marama, pokača i igre snajpera; radost nije proizlazila samo iz dobro ispečenih kobasica ili ćevapa na žeravici u sumrak, osim možda za našega dragog Josipa koji je marljivo služio roštiljajući. Radost je, dakle, bila u zajedništvu i u svakom koraku kojim smo hodali bliže Bogu služeći njemu i drugima, svojim bližnjima. Služenje iz ljubavi donosi mir u naša srca. A dječaci će do radosti i ljubavi u služenju, do mira o kojem govori Gospa sigurno doći samo ako budu uvijek vjerno slijedili savjete koje je vlč. Josip Horvat na svetoj misi u petak, na samom početku kampa, stavio u njihova mlada srca – redovito dolaziti na euharistiju i ispovijed, svakodnevno moliti, posebno Gospinu krunicu, i čitati Bibliju.

U subotu je nakon odvojene pripreme za ispovijed za mlađe i starije dječake te nakon njihove ispovijedi (svi su se dječaci ispovjedili, bravo) fra Josip Šoštarić na kratkoj propovijedi dodao da se na jednom u svojem životu svi trebamo potpuno goli, onakvi kakvi doista jesmo, potpuno predati Bogu kao što je to učinio sveti Marko, evanđelist, čiju smo svetkovinu slavili. To je upravo ono što članovi naše zajednice nastoje živjeti. S radošću služenja i naviještanjem radosne vijesti bila je povezana i Gospina poruka koju smo nakon kauboj desetice pročitali za vrijeme slavljenja te prohladne proljetne subotnje večeri:

„Neka vas, dječice, Duh Sveti ispuni radošću, da budete kao izvor čiste i pitke vode, da, dječice, budete u Bogu i s Bogom misionari ljubavi i mira.“

Vjerujemo da su voditelji ovoga kampa uz Božju pomoć i Mamin blagoslov prenijeli dječacima dio karizme koju ima naša molitvena zajednica te da su im pokazali koliko je naš Bog velik, koliko ih Bog ljubi i koliko Bog čovjeku iz ljubavi služi te koliko je važno da i mi Bogu uzvratimo ljubavlju tako da mu vjerno služimo vršeći Njegovu svetu volju. Voditelji su pokazali dječacima koliko su važne poniznost i ljubav koje se očituju u služenju bližnjima i potrebitima. I to nije samo Isusova molba nego i njegova zapovijed: „Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge. Kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge.“ (Iv 13, 34)

Kako bismo mogli u služenju ljubiti jedni druge kao što i Dobri Pastir nas ljubi, s nestrpljenjem očekujemo sljedeći, 45. kamp za dječake u Podlehniku u Sloveniji od 3. do 5. srpnja 2026. godine.