Živjeti unutarnji duhovni život: susret zajednice u Osijeku

Dana 18.4.2026. održan je cjelodnevni susret naše zajednice u župi sv. Ćirila i Metoda u Osijeku.

Susret je započeo nagovorom o molitvi krunice srcem i o unutarnjem čovjeku. Postoji vanjski čovjek, ali postoji i unutarnji čovjek. Razlika je susresti čovjeka i susresti duhovnog čovjeka koji je unutarnji čovjek. Živimo li molitvu, svetu Misu, post, mjesečnu svetu Ispovijed i čitamo Sveto pismo, tada stari čovjek u nama umire, a novi će porasti u visine.

Svatko od nas ima zadaću za Kraljevstvo nebesko. Pozvani smo živjeti svetost i slijediti Isusa, moliti krunicu srcem i otvoriti Isusu svoje srce.

Potom smo molili otajstva svjetla i zazive Duhu Svetom vezane uz kreposti koje želimo razmatrati, a poslije još i žalosna otajstva svete krunice sa zazivima Krvi Kristovoj ili zazivima vezanim uz Muku Isusovu. Time smo mogli iz nagovora prijeći u molitvu krunice srcem u praksi. Uslijedilo je slavljenje – prilika otvoriti srce Isusu u duhovnim pjesmama, slaviti Ga i obožavati u zajedništvu. Poslije slavljenja je bio ručak i druženje, a dio vremena su mladi igrali igre vani.

Nakon stanke za ručak, slijedio je popodnevni dio programa koji je započeo krunicom Božjeg milosrđa i deseticom Gospine krunice, nakon čega je pročitan dio iz Poslanice Rimljanima o unutarnjem sukobu u čovjeku, te je bio nagovor o tome. Ako postajem duhovni čovjek, prije ili kasnije moram u duhovnu borbu. Prihvatimo kamene koje nam Marija nudi u Međugorju i gradimo kuću od kamenja, dopustimo Bogu da daje temelje našega života. Zato smo pozvani otvoriti srce u molitvi krunice, u čitanju Svetog Pisma i u Svetoj Misi biti prisutan istinski, doživjeti na zemlji sjedinjenje s Kristom u Euharistiji – uvijek je tu za nas.

Doživjeti Isusa u Euharistiji je početak Neba – tu u Euharistiji je punina života za nas. Kad počnemo srcem živjeti Svetu Misu, to ćemo doživjeti.

Nakon nagovora smo slavili Gospodina, a poslije slavljenja je bila pauza uz kavu i kolače, te priliku za druženje – susresti bližnjega srcem i podijeliti s drugima ono što nosimo u srcima. Prije Mise smo u župi izmolili radosna otajstva krunice, a bila je i prilika za susret s Gospodinom u svetoj ispovijedi.

U 18:30h je bila Sveta Misa koju je služio župnik vlč. Ante Šiško. U propovijedi je naglasio kako je Euharistija vrhunac dana, a Božja Riječ nas želi informirati o Bogu, formirati nas u Gospodinu i transformirati nas, promijeniti. Čitanje iz Djela apostolskih o počecima Crkve nam govori kako su bitni talenti u zajednici da zajednica raste. Važno je otkrivati darove koje imamo i dopuštati da zajednica raste u svetosti. More koje se spominje u Evanđelju je slika duhovnog života, a lađa slika Crkve. Uzdrmana lađa je strah, kad ne možemo živjeti u punini svoje poslanje. No, Isus hoda po moru i poručuje: „Ja sam. Ne boj se.“ Župnik nam je potom ispričao priču o pobožnoj Mari koja moli za svog muža Stipu koji ne ide na Misu. Stipe je na jednoj obnovi doživio Boga i kod kuće je napravio križ s natpisom: „Ovdje je umro stari Stipe.“ A Mara je nakon nekoliko tjedana dodala da je stari Stipe ovdje uskrsnuo. Tako se i za nas može dogoditi problem da zaboravimo milosti koje smo primili. Na kraju propovijedi nam je župnik stavio na srce da je po Mariji najkraći put do Isusa i da u Njezinoj školi rastemo s Gospodinom, da živimo sakramentalno i da imamo ljubav prema Svetom Ocu.

Nakon Mise je započelo klanjanje Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Župnik je imao poticajna razmatranja vezana uz čitanja o Emausu, između kojih su slijedile pjesme. Župnik je s Isusom obišao crkvu pa je svatko imao priliku osobno susresti Isusa koji prolazi uz njega, i predati Njemu svoje srce. Poslije klanjanja je bila večera i prilika za druženje, nakon čega je bio govor o Marijinoj poruci iz Međugorja i o molitvi srcem, te o vrstama molitve: usmena molitva, molitva razmatranja i unutarnja molitva – molitva Duha Svetoga u nama.

Treba se izboriti za molitvu srcem i početak jednog dubljeg obraćenja. Cilj je stalno moliti, a Marija nam je učitelj vjere, učitelj svetosti.

Na završetku programa smo još slavili Gospodina, ojačani živim Isusom kojeg smo tog dana primili u Euharistiji i susreli u klanjanju, te obnovljeni odlukom za nutarnjeg čovjeka, za dublje obraćenje i molitvu srcem.