Uvijek je najbolje početi molitvom!

Od 27. do 29. ožujka se održao novi kamp za dječake u međugorskoj Kući mira, prvi ove godine za naš hercegovački kraj. Nova skupina dječaka, njih 30 skupa sa 7 voditelja, je dobila novu priliku da se na tri dana s Bogom raduje, igra i moli, pjeva i slavi, i to sve u zajedništvu i bez puno vanjskih ometanja tehnologije i svijeta oko nas.

Tema kampa je bila lik i djelo sv. Serafima Sarovskog, velikog sveca i čudotvorca, koji je ujedno i zaštitnik naše zajednice za ovu godinu. Kroz sadržajni program su se dječaci mogli upoznati s njegovim životom, kreirati ikone sveca za uspomenu s kampa, i sve to skupa obogatiti s mnoštvom vanjskih i unutarnjih igara. Okosnica programa su, kao i uvijek, bili sveti sakramenti - preko priprave za ispovijed, svi zajedno smo mogli pristupiti pomirenju s Bogom i euharistijskoj gozbi. Posebno iskustvo ovog kampa je za dječake predstavljala soba sv. Serafima: prostor s njegovom slikom i kamenom, na kakvom je sličnom svetac klečao i molio u godinama svog pustinjaštva, gdje su jedan po jedan mogli doći i predati Bogu po jednu stvar koja im je sada najbitnija u životu.

Temu smo ovoga puta, osim kroz izlaganje i priče iz svečevog života, predstavili dječacima i kroz kratki šaljivi igrokaz o svetcu i njegovom medvjedu, te dvojici dječaka koji do starca dolaze tražeći savjete za sve ono što ih muči. Vrijedi istaknuti sljedeću rečenicu iz igrokaza:

Sveti Serafim je znao gdje početi, to je uvijek bila molitva. Znao je da ako je Bog s nama i u nama, ni najstrašnije životinje ili životni problemi ne mogu nam ništa. Zato im je i pokazao najsnažnije oružje po kojem čak i krvoločni medvjedi postaju kao janjad, krunicu.

U jednoj drugoj slici, za vrijeme jutarnje molitve u subotu, smo o krunici razmišljali kao o jednom od pet kamenova koje nam je, kao nekoć Gospodin Davidu, Gospa dala da i mi pobijedimo svoje Golijate, sve svoje probleme i teškoće u životu. Dječaci su odmah zatim dobili priliku tome svjedočiti: dok smo bili u hodu do igrališta za nogomet, a oblaci iznad nas su se namrštili i počeli puštati prve kapi kiše, spremno su prihvatili poziv da izmolimo jednu deseticu u nakanu lijepog vremena. U trenutcima dok smo deseticu završili, do igrališta stigli, i još sv. Iliju gromovnika u pomoć zazvali, kiša je zaista prestala - na ogromnu radost dječaka koji su mogli igrati nogomet, te zahvalnost i iskustvo o snazi molitve koje se duboko upisalo u njihova mala srca. Da je uistinu tako bilo, jasno pokazuju i njihovi dojmovi s kampa:

Iz teme sam naučio da je molitva rješenje za sve.

Povezao sam se s Bogom kad smo molili i pjevali u kapelici. [...] Posebno mi se svidjelo kad smo se molili Bogu da ne padne kiša da možemo igrati nogometa, i Bog je uslišio naše molitve.

Bilo mi je predivno i jedva čekam opet!

Volim učiti o novim svecima poput sv. Serafima o kojem ništa prije nisam znao. Na kampu sam upoznao puno novih prijatelja.

Svidjelo mi se što je u subotu sv. Ilija bio s nama.

Donio sam odluku više moliti. Najviše sam naučio da je sv. Serafim volio biti sa životinjama kao i ja.

Nastavljamo moliti za dječake, njihove obitelji i svakodnevicu u kojoj žive, kako bi po zagovoru velikog sv. Serafima molitva rasla u njima i nastavila preobražavati njihove živote do punine mudrosti i milosti u Duhu Svetome - i radujemo se sljedećem susretu s dječacima na ljetnom kampu. Do tada, ostavljamo vas s riječima jednog dječaka koje ponajbolje opisuju vrijednost kampa u njihovim životima:

*Puno sam se produbio u Duhu i pokušat ću što više primijeniti savjete u životu. [...] Raspored je možda malo prepun bez puno vremena za spavanje, ali ih vrijedi žrtvovati za ovu avanturu. Ekipa je odlična, zabavna i molitva je dobra. Ima puno dobrih iznenađenja. I naravno Totus Tuus kamp je najbolji kamp za dječake na svijetu!*