Temeljna kršćanska zrelost: duhovne vježbe u Vrbju
Već nekoliko godina zaredom članovi naše zajednice sudjeluju na trodnevnim duhovnim vježbama koje vodi vlč. Vlado Bizjak. Ove godine sastali smo se u Caritasovom domu u Vrbju, malom slovenskom mjestu uz rijeku Savinju. Po prvi put smo otvorili prijave i za prijatelje naše zajednice, koji su se rado odazvali pozivu, a neki su došli čak iz Mostara.
Tema duhovnih vježbi bila je Temeljna kršćanska zrelost, koju smo obradili kroz 3 djela:
- Ljubiti Boga
- Ljubiti bližnjega
- Sazrijevanje u vjeri
U prvom djelu razgovarali smo o tome kako nedostatak ljubavi prema Bogu uvijek rezultira neurednom ljubavlju prema stvarima. Čeznemo za ostvarenjem tzv. American dream prema kojem svijet percipira uspješnost života, pa u toj trci za uspjehom vrlo često zamijenimo sredstvo i cilj. Time griješimo protiv 1. Božje zapovijedi koristeći Boga kao sredstvo za ostvarenje svojih ciljeva. Bog mora biti naš jedini cilj, a sve ostalo je samo sredstvo. Također, često griješimo miješajući ljubav prema Bogu sa osjećajima prema njemu. Kršćanska zrelost vidljiva je u ustrajnom, vjernom i predanom odnosu prema Bogu i kad nema osjećaja. To možemo živjeti kroz vjernu i što osobniju te zajedničku molitvu, razmatranje Riječi Božje i življenje potpune predaje (vrijeme, novac i svoje odluke).
U drugom dijelu stavio se naglasak na to da nas Bog ozdravlja kroz ljubav koju iskazujemo prema bližnjemu. Prvi bližnji smo mi sami sebi, a ljubav prema sebi počinje prihvaćanju sebe, svojih slabosti i svoje realnosti, pri čemu prihvaćanje ne znači pomirenje sa situacijom kakva jest. U samoosuđivanju se ne možemo mijenjati. Samo ako znamo biti milosrdni prema sebi, možemo biti milosrdni prema drugima. Idealna ljubav je agape, sebedarna ljubav koju je Isus pokazao na križu.
Definicija ljubavi sv. Tome Akvinskog je željeti dobro drugoga, i to bi trebala biti nit vodilja prema kojoj možemo prepoznati živimo li u ljubavi prema bližnjemu.
Treći dio izlaganja bio je vezan uz vjeru. Razumski možemo spoznati da Bog postoji, ali samo u vjeri se ulazi u odnos s Bogom. Vjera je Božji dar, ali i naša odgovornost. Bog nam objavljuje što želi od nas kroz svoju Riječ, znakove i unutarnje poticaje. Najveća opasnost za vjeru je strah, ali ako se previše bojimo, nećemo ni napraviti prvi korak. Zato smo odgovorni okružiti se ljudima koji imaju vjeru te učvršćivati svoju ljubav prema Bogu kroz čitanje Riječi Božje i kršćansku literaturu.
Ostalo vrijeme u danu ispunili smo molitvom, sv. Misom, slavljenjem, odmorom, šetnjom uz jezerom, ispovijedi, blagoslovom vode, soli, tamjana i nabožnih predmeta te druženjem oko stola. Na kraju susreta podijelili smo jedni s drugima svoja svjedočanstva i ono što su ove duhovne vježbe promijenile u nama.
Ove osnovne, ali vrlo duboke i važne teme dale su nam mnogo toga za razmatranje i rad na sebi.
Zahvalni Bogu za otvorenost vlč. Vlade te ispunjeni mnogim milostima koje smo primili, vratili smo se svojim kućama, gdje smo pozvani primijeniti sve ono što smo tamo čuli i naučili.