Kad sam prihvatila Istinu, Bog mi se objavio

Hvaljen Isus i Marija!

Ovo je moje svjedočanstvo obraćenja u Međugorju.

Na početku nekoliko riječi o mom odrastanju. Odrasla sam u obitelji u kojoj se nije živjela vjera. Zbog toga nisam imala nikakav razlog vjerovati u Boga. Čak štoviše, bila sam protiv kršćanstva i nisam to nikad skrivala, smatrala sam da vjernici imaju ispran mozak i da je vjera ludilo. Taj stav je u meni bio sve jači kako sam odrastala i upoznavala svijet oko sebe. Neko vrijeme sam intenzivno proučavala astrologiju i bila fascinirana okultnim praksama i stvarima.

Početkom sedmog razreda moji roditelji su se rastali. Ostala sam živjeti s mamom koja je, nakon rastave, bila u zbilja teškom psihičkom stanju. Mama je nekad išla u crkvu, ali je otpala od vjere. Do tada se već dugo godina bavila jogom. Nakon nekog vremena, kad je bila potpuno na rubu, mama je ponovno došla u kontakt sa svojim prijateljicama iz Crkve. One su je polako vodile k Bogu, bile joj podrška i ubrzo je prestala prakticirati jogu. I tako je, unatoč mojim odbijanjima, mama odlučila i mene voditi nedjeljom na misu. Išla sam na ucjenu da dobijem novi mobitel, ali nikad nisam pratila misu.

Išla sam na ucjenu da dobijem novi mobitel, ali nikad nisam pratila misu.

Uskoro nas je moja teta pozvala da idemo u Međugorje na tjedan dana. Nisam imala drugog izbora nego ići s mamom. Smiješno je to što sam s njom godinu ranije bila u Međugorju prvi put i tada sam rekla da više nikad ne idem tamo.

Smiješno je to što sam s mamom godinu ranije bila u Međugorju prvi put i tada sam rekla da više nikad ne idem tamo.

I tako sam opet to ljeto 2023. išla u Međugorje na hodočašće sa svojom mamom i zajednicom Totus Tuus. Tada sam završila 8. razred pa sam i dalje bila s djecom na programu. Uglavnom, slabo sam pratila taj program, nije mi baš bilo ni jasno, a ionako sam mislila da su to izmišljotine. U to vrijeme sam imala dečka s kojim sam se dopisivala kad god bi imala priliku i on mi je značio sve - čak bi mogla reći da sam živjela za njega, za “ljubav” koju mi je on mogao dati i sve sam podređivala njemu. Uskoro je došao i kraj našeg hodočašća. Bilo je to zadnju večer. Dopisivali smo se do kasno u noć. Nekako smo se posvađali i on više nije htio razgovarati sa mnom. Mene je to povrijedilo i naljutilo, ali i natjeralo da počnem razmišljati o smislu te svađe i sličnih situacija.

Došla mi je misao o tome što sam slušala tih zadnjih pet dana, a to je kako je Isus govorio da trebamo opraštati jedni drugima. I tu slijedi moje nadnaravno iskustvo; kad sam u sebi razumjela da je to istina i kad sam prihvatila Istinu, Bog mi se objavio.

Kad sam u sebi razumjela da je to istina i kad sam prihvatila Istinu, Bog mi se objavio.

Ništa nisam vidjela fizičkim očima, bila je noć, ležala sam u krevetu. Vidjela sam svojim srcem zlatnu svjetlost i prepoznala sam da je to Bog. Znala sam da je to On, iako sam do nekoliko trenutaka prije vjerovala da ga nema. Osjetila sam tako veliku ljubav, radost i mir. Takav osjećaj koji sam u tom trenu imala nisam nikad prije osjetila. Tada sam bila tako radosna i zaspala sam u neobičnom miru. Sljedeće dane samo sam čeznula da što više naučim o Bogu i da Ga upoznam. Od tog događaja je prošlo malo više od 2 godine. Dalje nastavljam rasti u vjeri.