Javna objava dovršena je smrću posljednjeg apostola, ali Bog nam se i dalje obljavljuje preko privatnih objava. Uvijek je, prema svim privatnim objavama (Lourdes, Fatima, Međugorje,…), prisutan oprezan stav Crkve, kako bi se sačuvala cjelovitost vjerovanja. Privatna objava nikad nije bila obvezatna za bilo koga, pa čak ni kad ju je Crkva potvrdila. Svrha je privatne objave potaknuti na jače prianjanja uz javnu objavu, a ne zamijeniti je.
U slučaju međugorskog fenomena, od samog je početka prisutan oprezan stav Crkve. U siječnju 1982. biskup Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanjske biskupije Pavao Žanić sastavio je Komisiju za ispitivanje događaja u Međugorju. Komisija se rijetko sastajala. 1984. daje izjavu za tisak u kojoj svoje rijetko sastajanje, između ostaloga, opravdava riječima da je Sveta Stolica dala sugestiju biskupu da ne žuri s ispitivanjem i donošenjem suda.
Uzoriti kardinal dr. Franjo Kuharić, nadbiskup zagrebački
(Glas Koncila, 15. Kolovoza 1993.)
“Mi biskupi, nakon trogodišnjeg komisijskog studija prihvatismo Međugorje kao proštenište, kao svetište. To znači da nemamo ništa protiv ako netko časti Majku Božju na način i u skladu s crkvenim naukom i vjerom… zbog toga to prepuštamo daljnjem studiju. Crkvi se ne žuri.”