Male kamperice u Belom Manastiru

Male kamperice u Belom Manastiru

U Belom Manastiru održan je od 22. do 24. lipnja Totus Tuus kamp za djevojčice. Ovoga puta kamp je održan  u salezijanskoj župi sv. Martina i to u Centru za mlade gdje je naš domaćin bio don Anto Guberac, SDB, koji je pomogao da se osjećamo kao kod kuće.

Nakon okupljanja i smještaja uslijedile su igre upoznavanja kako bismo što prije zapamtili međusobna imena. Nakon kratkoga predaha  uz društvene igre te stolni tenis i nogomet sjeli smo na ručak. U Centru za mlade imali smo i malu kapelicu u kojoj smo nakon kratke molitve doznale kojoj ćemo djevojčici iduća tri dana biti ‘anđeo čuvar’. Trebalo je čuvati tajnu, a bilo je teško!

Poslijepodne uz mnogo igara te pjesme i plesa došlo je vrijeme i da se pripravimo za svetu misu koju smo slavili u maloj kapelici u našem Centru.

Tema našeg kampa ovoga puta bila je Blažena Djevica Marija pa smo navečer gledale film „Fatima“ pri čemu smo naučile nešto novo o Gospinim ukazanjima.Nakon filma u kapelici je svatko posebno zahvalio za protekli dan.

Sljedeći dan, tj. u nedjelju, nakon molitve i doručka, krenule smo na svetu misu koju je don Anto ovaj puta predvodio u župnoj crkvi pa je tako i župljanima spomenuo da je „u gostima“ Totus Tuus zajednica s malim kampericama. Nakon uzbudljivih igara, pjevanja i plesa te ručka u kapelici smo molile slavna otajstva krunice. Neke djevojčice već mole krunicu u svojim obiteljima pa su se rado odazvale da predmole deseticu. Nedjeljno poslijepodne  bilo je rezervirano za kreativnu radionicu: bojanje okvira u koje su djevojčice stavile Gospinu sliku kao uspomenu na kamp.

U 20.00 sati započeo je duhovni program koji don Anto organizira jednom mjesečno (nedjeljom) na koji se odaziva veći broj župljana. Tako nas je zamolio da na programu nastupimo s dvjema pjesmama. Posebni gosti bili su mladi iz župe sv.Lovre iz Baranjskog Petrova Sela koji su pjesmama animirali program. Djevojčice su s voditeljicama otpjevale i otplesale dvije pjesme: „Bog je dobar“ i „Mi želimo uzdić’ Isusa“. Svi su bili oduševljeni našom spontanošću i vedrinom te nas pozvali da ih opet posjetimo.Po završetku programa družile smo se s mladima iz Baranjskog Petrova Sela, igrale društvene igre i zabavljale se.  Večer je završila molitvom zahvale u kapelici.

Ponedjeljak je svanuo za neke malo prebrzo jer su se sjetile da će uskoro doći vrijeme odlaska, a kući im se nije išlo.

Kako smo u ponedjeljak slavili blagdan Svetog Ivana Krstitelja, na misi u našoj maloj kapelici don Anto održao je nadahnutu propovijed o potrebi  govorenja istine. Sveti Ivan istinu je platio glavom. Mi smo često neiskreni ili drugima podilazimo govoreći ono što oni žele čuti, umjesto da im kažemo istinu jer laž uvijek vuče teške posljedice.

Nakon mise dovršile smo okvire te se okupile u vjeronaučnoj dvorani da doznamo svoje ‘anđele čuvare’. Poslije ručka još smo malo zapjevale, porazgovarale o dojmovima s kampa, i već je stiglo vrijeme za rastanak. Pala je i pokoja suza, ali uz puno zagrljaja, osmijeha i pozdravnu riječ roditeljima koju je uputio don Anto kako je najljepše na svijetu ulagati u krunu stvaranja, tj. čovjeka, djevojčice su obećale da će doći i na sljedeći kamp koji jedva čekaju.