Još jedan kamp za djevojčice…

Još jedan kamp za djevojčice…

Na blagdan Tijelova, 30. svibnja, u popodnevnim satima 22 djevojčice iz Međimurske, Varaždinske i Koprivničko-križevačke županije sastale su se u Mađarevu na još jednom Totus Tuus kampu za djevojčice od 9 do 14 godina.

Tamo nas je radosno dočekao župnik fra Igor Horvat koji nam je po drugi puta otvorio vrata srca i župne kuće koja je na 4 dana postala naš drugi dom. Kroz zajedništvo, igru, molitvu, kreativne radionice nastojale smo se pobliže upoznati  s bl. Ivanom Pavlom II. – čovjekom nade, živeći njegovu duhovnost, mladenačku oduševljenost i nadu u skladnom suživotu s prirodom koju je on toliko volio. Uz većinu “starih” lica, na ovom kampu našlo se i pokoje novo i nepoznato lice pa smo zato program započele upoznavanjem i podsjećanjem na pravila kampa. Petak ujutro djevojčice su provele u radu po grupama gdje su na svoj način obradile neki dio života Pape i kasnije to prezentirale pred ostalim djevojčicama pa su tako nastali zanimljivi plakati, čak i dramatizacije, o Ivanu Pavlu II. i Blaženoj Djevici Mariji, krunici, mladima i ekumenizmu.

Popodne smo oslikavali okvire za slike u koje smo stavili sliku Ivana Pavla II. koju ćemo imati kao uspomenu na kamp. Budući da je Papa gajio posebnu pobožnost i ljubav prema Mariji, pa je i njegovo papinsko geslo bilo Totus tuus kao znak potpunog predanja Isusu po Mariji, na ovom kampu posebnu smo pozornost posvetile molitvi krunice koju je Papa jako volio moliti. Djevojčice su otkrile jednu novu dimenziju molitve krunice na način da prije svake desetice razmatramo o otajstvu koje slijedi i na taj način više srcem doživimo Isusov i Marijin život.

U subotu smo posjetile etno selo u Mađarevu gdje smo na nekoliko trenutaka zakoračile u prošlost kroz vodstvo vodiča Tibora koji nam je ispričao zanimljive priče o životu ljudi ovoga kraja u ne tako dalekoj prošlosti, a ipak toliko različitoj od sadašnjice. Između ostalog, saznale smo da iz ovog kraja svoje korijene vuče službenica Božja Marica Stanković. Nakon ručka, slijedila je priprema za ispovijed i sama ispovijed koja nam je pripremila srca te smo se mogli u slobodi još više približiti Isusu na večernjem klanjanju pred Presvetim. Nakon klanjanja, slobodne i radosne, kao zahvalu za cijeli kamp i sve milosti, ispred crkve plesom smo slavile Boga.

Večer je bila rezervirana za tzv. party na kojem smo se počastile slatkišima, družile se te igrale društvene igre. Svaku večer, pa tako i ovu posljednju, skupile smo se na večernju molitvu gdje je svaka djevojčica i voditeljica izrekla svoju zahvalu i molitvu za minuli dan, a zadnju večer na molitvi nam se pridružio i fra Igor pa smo još jednom mogle biti blagoslovljene po svećeničkim rukama. Svakodnevna rutina nam je bila i priča za laku noć koju smo čitale kad su već sve djevojčice bile spremne za spavanje u svojim vrećama za spavanje, a čitale su se anegdote iz života Ivana Pavla II. Tako su djevojčice oraspoložene Papinim dogodovštinama i s Papom u mislima odlazile na počinak.

Na želju djevojčica u nedjelju nas je, nakon sv. mise koju smo animirale pjevanjem, nakon ručka, pakiranja stvari i pospremanja kuće, fra Igor odveo u susjedno selo do velikog križa koji se nalazi na brežuljku, a prekrasno se vidi iz doline pogotovo noću budući da je osvijetljen. Put do križa nije baš bio lak, prolazile smo kroz šumu po skliskom i strmom putiću što je bila dobra slika i našeg duhovnog puta do križa, ali vrijedilo je svakog napora kad smo došle na cilj i mogle se diviti predivnom pogledu koji obuhvaća nekoliko okolnih župa. I na ovaj smo način mogle doživjeti zašto je Ivan Pavao II. toliko volio boravak u prirodi, a posebno planinarenje.

Kad smo se vratile u Mađarevo, preostalo nam je još samo malo vremena da se pozdravimo i ohrabrimo za odluke koje smo donijele na ovom kampu. Naime, djevojčice su u nedjelju ujutro podijelile međusobno svoje dojmove s ovog kampa i odluke koje su donijele za svoju svakodnevicu. Evo nekih od njih: Monika je odlučila da će svaki puta, kad bude mogla, ići u svoju župu na klanjanje i da će moliti krunicu. Evi se najviše svidio posjet etno selu, ples i klanjanje te je odlučila da će čitati Bibliju i svaki dan moliti dvije desetice krunice. Rea nam je rekla: “Meni je najljepše bilo kad smo naučili moliti krunicu s razmatranjem i moja odluka je da ću svaki dan moliti jednu deseticu krunice. Klara je odlučila manje vremena provoditi u zatvorenom prostoru za računalom, a više u prirodi, dok je Laura odlučila svaki dan moliti i pjevati, a najviše su joj se svidjele igre i druženje, kao i Veroniki koja je rekla da će već danas početi nagovarati mamu da ju pusti na sljedeći kamp. Marti su se najviše svidjele priče za laku noć, odlazak na zvonik crkve i klanjanje, a njezina je odluka da će svaki dan činiti dobra djela, a možda i napraviti plakat dobrih djela.

Voditeljice su odlučile da će organizirati još jedan kamp za djevojčice. :)

Zahvaljujemo roditeljima koji su nam iskazali povjerenje i povjerili nam svoju djecu na nekoliko dana. Posebno hvala župniku fra Igoru koji nas je prekrasno primio, omogućio nam da svaki dan slavimo sv. misu i približio nam Božju očinsku ljubav i brigu za nas na način da je svoje slobodno vrijeme provodio s nama što se djevojčicama posebno svidjelo i svima nam osvijestilo da nam Bog Otac želi biti blizu preko svećenika. Tu smo ljubav i blizinu svi doživjeli i od pape Ivana Pavla II. još za njegovog života, a u današnje vrijeme na duhovan način.
Djevojčicama želimo puno ustrajnosti u njihovim divnim, kreativnim odlukama i molimo za zagovor bl. Ivana Pavla II. da mognemo biti nada ovoga svijeta, kako je nas mlade nazivao dragi nam Papa.
Vidimo se na sljedećem kampu!